Poucna prica

Jedan djecak imao je losu narav. Njegov otac mu je dao torbu sa ekserima, rekavsi mu da kada god se rasrdi zakuca ekser u ogradu. Prvi dan djecak je zabio 37 eksera. Broj zabijenih eksera se postepeno smanjivao. Djecak je shvatio da je lakse kontrolirati narav nego zakucavati eksere u ogradu.

Napokon je dosao dan kada se djecak nije ni jednom razljutio. Kada se pohvalio ocu , on mu je rekao da svakog dana kad uspije da se suzdrzi izvadi po jedan ekser iz ograde. Dani su prolazili i djecak je mogao reci ocu da je izvadio sve eksere. Otac ga tad uze za ruku i odvede do ograde. Onda mu rece:

„Dobro si ucinio, sine moj, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ograda nikada nece biti ista. Kada u ljutnji kazes rijeci, one ostavljaju oziljak bas kao i ove rupe u ogradi. Mozes zabosti noz u covjeka i izvuci ga. Koliko god puta nakon toga kazes da ti je zao, rane ipak ostaju. Rana koju nanose rijeci isto je tako bolna kao i fizicka. Prijatelji su blago. Oni ce te razveseliti, saslusati, ohrabriti i podrzati u uspjehu, uvijek su tu da ti otvore srce. Pokazi svojim prijateljima da ti je stalo do njih.“

Jedan mladic se spremao za dodjelu diplome. Mjesecima vec, divio se sportskom autu koji je stajao u izlogu jedne od autogaraza. Njegov otac je bio u mogucnosti da mu priusti ovakav poklon i on je rekao ocu da je to auto sve sto bi on htio kao poklon za diplomu.

Dok se dan dodijele diplome sve vise priblizavao, mladic je budno pratio sve radnje svoga oca u nadi da ce otkriti neki znak u vezi kupovine auta. Konacno je dosao i dan dodijele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu. Rekao mu je koliko je ponosan na njega, koliko je sretan sto je on njegov sin i koliko ga voli. Otac mu predade predivno upakovani paketic. Pomalo razocarano ali i znatizeljeno primi mladic pruzeni paketic i poce ga otpakivati. Pred njim se ukaza Kur’an u prelijepom koznom povezu. Ljut, povisenim glasom obrati se ocu: 3lezis na parama a kupio si mi Kur’an.3 Sin je izasao is kuce ostavljajuci Kur’an iza sebe.
Proslo je dosta godina. U medjuvremenu sin je izrastao u uspjesnog poslovnog covjeka. Imao je fantasticnu porodicu i predivnu kucu. Svakim danom postajao je sve vise svjestan cinjenice da je njegov otac sada vec prilicno star covjek i da bi trebalo da ga obidje. Prije nego je uspio da ostvari svoju namjeru stize mu telegram. Telegram ga obavjesti da mu je otac umro i da je svu svoju imovinu ostavio njemu. Morao je hitno da dodje i da sredi sve potrebne poslove u vezi kuce i imovine svoga oca.
Priblizavajuci se roditeljskoj kuci sve vise ga je obuzimala tuga i griznja savjesti. U radnoj sobi svoga oca poceo je da sredjuje najvaznjije papire. Pogled mu pade na Kur’an u koznom povezu koji je stajao na onom istom mjestu gdje ga je i ostavio onog dana kad je diplomirao. Sa suzama u ocima poceo je listati stranice Kur’ana zaustavljajuci se ponegdje. U tom momentu ispade kljuc iz koverte koja je bila prilijepljena na zadnju koricu Kur’ana. On podize kljuc za koji je bila zakacena kartica od autogaraze. Na kartici je stajalo ime garaze, tip auta i datum prodaje potvrdjen pecatom. To je bio datum dodijele diplome.

Vehb b. Muhebbih, radijallahu anhu, prenosi:
Milostivi Allah je naredio Iblisu:
-Idi mom Poslaniku i reci da ?eš istinito odgovarati na sve što te bude pitao!
Nakon ovoga prokleti šejtan dodje kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U ruci je držao iedan štap gvozdenog vrha, a on sam bio je u liku starca...
Milost svjetovima, Dženab-i Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao:
-Ko si ti?
Starac odvratnog lica odgovori:
-Ja sam Iblis!
-Zašto si došao?
-Poslao me je tvoj Gospodar. Naredio mi je da ti ispravno odgvorim na sve ono što me pitaš…
Nije vidjeno da je šejtan posijao ikakvo zrno dobra, ali, kako god bilo, ovog puta ?e na svako pitanje odgovoriti istinito. Tako mu je bilo naredjeno…
Prvak univerzuma, s.a.v.s., upita:
-O,prokletni?e, koliko imaš neprijatelja u mom ummetu?
Šejtan izbroja jednog po jednog i bez ustru?avanja re?e:
-Petnaest!
Allahov ?asni Poslanik, s.a.v.s., se zainteresova:
-Reci, ko su oni?
Iblis naredja:
-Prvi si ti, o Allahov Poslani?e!
Imao je snage da, naspram Dženab-i Mustafe, sallallahu alejhi ve sellem, naspram uzroka stvaranju svjetova, kaže nešto ovako!… Da, ali taj prokletnik je iskonski neprijatelj Ademovim sinovima!
Nastavio je:
-Zatim, pravedan vladar, dakle pravedni vodja države, skroman bogataš, trgovac koji istinu govori, u?enjak koji se mnogo boji Allaha, vjrenik koji savjetuje, musliman koji posjeduje merhametli srce, pokajnik koji ustrajava na svom pokajanju, osoba koja se ?uva harama, vjrenik koji se lijepo ophodi prema ljudima, vjernik koji je od koristi ljudima, hafiz koji uvijek u?i Kur’an i ophodi se po njemu, osoba koja u no?i ustaje i klanja namaz dok ostali insani spavaju... Eto, to su moji neprijatelji unutar tvoga ummeta!
Dženab-i Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, opet upita:
-Ko su ti prijatelji i pomaga?i iz mog ummeta?
Šejtan kaza ovako:
-Ima ih deset grupa, Allahov Poslani?e!
-A ko su oni?
-Okrutan vladar, oholi bogataš, lažljivi trgovac, pijanica, žene koje pjevaju pjesme, osoba koja ?ini zinaluk, oni koji jedu imetak jetima, oni koji napuste namaz ili oni koji su nemarni prema namazu, oni koji ne daju zekat ili oni koji spre?avaju njegovo davanje, i još oni ?ija je žudnja dugoro?na… Eto, ovo su moji prijatelji iz tvog ummeta!

Ashab, Ikrime, radijallahu anhu, prenosi:
Bio jednom jedan ?ovjek koji je vjerovao u Allaha i koji je dane provodio u ibadetu. Jednog dana krenuo je na put i u toku putovanja naišao je na drvo kojem su se neki nesretni insani klanjali... Ovaj prizor ga veoma rastuži pa on pomisli:
-Moram na?i neko rješenje za ovo...
Dugo je razmišljao...
Nažalost, shvatio je da nije lahko odvratiti narod od klanjanja drvetu i izgledalo je da je njegova sje?a jedino rješenje...
I on je tako odlu?io, vrati se ku?i, uzeo jednu oštru sjekiru i ponovo krenu na put.
Baš u trenutku kada je išao prema drvetu, pred njim se u insanskom liku pojavi Iblis, ljuti neprijatelj Ademovih sinova. Sa lažnim osmjehom na licu, upita ?ovjeka:
-Božiji robe!...Gdje ideš tako sa sjekirom u ruci?
Pobožni ?ovjek je mislio da je to neki insan pa mu odmah odgovori:
-Malo naprijed ima jedno drvo kojem se neznalice klanjaju. Idem da ga sasje?em u korijenu i tako okon?am širk koji se sada radi!
Iblis u insanskom liku se zlo?udno nasmija:
-Božiji robe!... Šta ?e ti to, pusti neka se klanja ko kome ho?e, njih ?e Allah kazniti. Zar je an tebi da ispravljaš svijet?
Pobožnjak se naljuti:
-Kako si ti loš ?ovjek, želiš da sprije?iš dobro djelo. Ovo je u isto vrijeme moja dužnost!
-Kakva dužnost?
-Moja dužnost je da sprije?im loše djelo!
-Ti se povuci u stranu, prihvati se ibadeta. Zašto se miješaš u tudje poslove?
-Ne! U svakom slu?aju, posje?i ?u to drvo!
Uprkos velikom trudu prokletog Iblisa, pobožnjak je bio odlu?an u svojoj namjeri...
Brzim koracima je kora?ao prema drvetu. Iblis poput zida stade ispred njega i re?e:
-Ne puštam te!
Pobožnjak se veoma naljuti i baci Iblisa na zemlju. Nabijao mu je lice u prašinu i vikao:
-Ah, kako si ti ?ovjek crne duše!
Zatim se opet uputio ka drvetu. Iblis mu opet presje?e put:
-Stani, ne ?ini to!
Pobožnjak ga opet odgurnu na tlo, stegnu svojuj sjekiru i nastavi... Iblis ostade nemo?an. Ne ostade mu ništa drugo osim prevare. Ovog puta uhvatio je pobožnjaka za žilu kucavicu:
-O, ?ovje?e, ti odustani od sje?e drveta, dajem rije?, svakog jutra ?eš pod jastukom na?i ?etiri zlatnika. Dok zlato bude trajalo, ti ne?eš u?initi ovaj posao. Je li u redu?
Ova ponuda u?ini se privla?nom pobožnom ?ovjeku... Naravno, on nije znao ovog ?ovjeka. Pogledao ga je i upitao:
-Zaista, ho?e li biti tako, možeš li ti to da u?iniš?
Iblis se podmuklo nasmija:
-Da, dajem ti rije?, svakog dana ispod tvog jastuka na?i ?eš ?etiri zlatnika!
Zbog zlatnika odustao je od puta na koji je krenuo u ime Allaha. Sada je nestrpljivo ?ekao šta ?e se desiti...
Sunce se medju bijelim brdima izgubi sa vidika, no?na tmina kao perda sidje na dunjaluk, a pobožnjak utonu u dubok san...
?im zora svanu, kao strijela sko?i i pogleda ispod jastuka. Žuti zlatnici zasjaše, a on viknu:
-Kako sam dobar posao napravio!
Njegova sre?a je bila neopisiva, jer dobijanjem po ?etiri zlatnika svakog dana postat ?e vlasnik velikog bogatstva. Ovo potraja nekoliko dana ... Osjeti se blaga usporenost u njegovom ibadetu. Više nije osje?ao slast kao nekada.
Kada jednog jutra ustade, prvo što uradi bi da pogleda ispod jastuka. Za?udio se. Ovog puta nije bilo zlatnika! Dobro je protrljao o?i i ponovo pogledao. Opet ništa!
Tješe?i se, re?e:
-Eh, danas neka bude ovako!
Sa?ekao je no? i, po obi?aju, zaspao. Kada je svanulo, zavukao je ruku ispod jastuka, ali, opet nije bilo ni?ega... Ljutito je bacio jastuk na pod i rekao:
-Pokazat ?u ja njemu!
Odmah je uzeo sjekiru, uzjahao jahalicu i krenuo da sasje?e ono drvo. Žure?i, govorio je samom sebi:
-Pokazat ?u ja tebi!
Odjednom Iblis l.a. u liku insana isko?i na put. Ovog puta podmuklo se smijao:
-O, pobožni ?ovje?e, sa kim pri?aš?
Pobožnjak pun mržnje viknu:
-Gledaj svoga posla!
-Gdje ides?
-Znaš, ono drvo kojem ?ine ibadet?
-Šta je bilo sa njim?
-Idem da ga posje?em!
Iblis, prokletnik, se glasno nasmija:
-Ti nemaš snage za to!
Pobožnjak viknu:
-Odlazi odatle, naopaki ?ovje?e! Ko me može sprije?iti?
Iblis re?e:
-Šuti, prošlo je to!
Pobožnjak ga upita:
-Zašto je prošlo?
Dobio je sljede?i odgovor:
-O, ?ovje?e bez pameti!... Tvoj prvi izlazak iz ku?e sa tom sjekirom bio je u ime Allaha. Tada te niko nije mogao zaustaviti. A sada tvoj izlazak nije u ime Allaha, ve? je samo radi zlata. Naljutio si se kada nisi našao zlatnike ispod jastuka i pošao na put... Namjere su ti veoma razli?ite...
Pobožnjak re?e:
-Neka, ne?u ostaviti ono drvo!
Iblisov strašni glas uzdrma okolinu:
-Odmah se vrari ku?i ili ?u ti glavu iš?upati!
Srce pobožnog ?ovjeka se odjednom ispuni strahom, postao je kao zec u kandžama lava. Ne ispustivši ni glasa, vrati se ku?i...
Poprimio je izgled živog mrtvaca...

Jednog dana upitaše velikog ashaba, Huzejfea, radijallahu anhu:
-Za koga se kaže “živi mrtvac”?
Huzejfe, radijallahu anhu, podiže svoje blage o?i i re?e:
-Onome koji ni rukom, ni jezikom, ni srcem ne sprije?ava zlo koje ugleda.

ti ovo napravio forum za svoju dushu...
ma u pravu si,bolje ovdje postepeno postajati neko nego na ulici gdje za svaki pokushaj prepisivanja bitnosti sebi,neko ti brutalno prilijepi shamarchinu i opet se vracash odakle si krenuo...